preskoči na sadržaj

Srednja škola "Vladimir Gortan" Buje

Login
Anketa
Što vam je najvažnije u školi?






Kalendar
« Listopad 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
28 29 30 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji

Pitanja i odgovori
 Naslov: FAQ

  • Naj 10 pitanja

  • Nedavna pitanja

  • Arhiva pitanja
Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 400
Brojač posjeta
Ispis statistike od 1. 12. 2014.

Ukupno: 217316
Ovaj mjesec: 4173
Ovaj tjedan: 428
Danas: 51
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Terenska nastava (obiteljski posao, poduzetništvo, geografija)
Autor: Kristijan Buždon, 25. 11. 2011.

Dana 17.11.2011. g. u 10,40, učenici 1. i 2. razreda ekonomije, trgovine i poslovne administracije te učenici 2. razreda opće gimnazije, S.Š. Vladimir Gortan u Bujama, krenuli su na terensku nastavu u posjet uljari, tvornici Deliciji i farmi tartufa GiR u Paladinima.

 

U privitku se nalaze fotografije.


 

Dana 17.11.2011. g. u 10,40, učenici 1. i 2. razreda ekonomije, trgovine i poslovne administracije te učenici 2. razreda opće gimnazije, S.Š. Vladimir Gortan u Bujama, krenuli su na terensku nastavu u posjet uljari, tvornici Deliciji i farmi tartufa GiR u Paladinima. 

Prvo smo posjetili uljaru „Benvegnu“ u Baredinama. Domaćin nas je ljubazno dočekao te nam objasnio pojedinosti o uljari. Tradicija uljare postoji već 70 godina, vlasnikov djed i otac su prenijeli naslijeđe na njega. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo ( O.P.G. ) službeno je prijavljeno  5 godina, a sadašnje postrojenje staro je tek godinu dana. Zaposlenici u uljari su članovi obitelji, domaćin, njegova supruga te roditelji i sestra, a imaju i jednog zaposlenika. U uljaru je uloženo do milijun eura. Planiraju uložiti u peć na koštice  od maslina, koja košta od 30 do 50 tisuća eura, a sve to bez ikakvih poticaja države. Uljara posluje s 4 restorana te ulje prodaje turističkim agencijama, boca ulja iznosi od 80 do 120 kn. Još 10 godina će otplaćivati kredit, a u preradi za kilogram maslina naplaćuju 1,40 kn. Domaćin nam je također objasnio i cijeli proces proizvodnje. Koševi se pune maslinama, a njihov kapacitet je 350-400 kg, kapacitet uljare je 2 t/h. Zatim masline odlaze lijevak, koji izbacuje lišće, a masline se peru i zatim se melju. Onda se miješa smjesa, a centrifuga izbacuje vodu i ulje, koje se skladišti.

Nakon obilaska uljare sjeli smo u autobus i krenuli za Buzet. Komentari na uljaru u autobusu  bili su različiti, komentiran je jak miris ulja i novih strojeva, ali i da je bilo zanimljivo.

Stigli smo u tvornicu keksa „Delicia“ i domaćini su nas vrlo lijepo primili te nam rekli ponešto o tvornici. Tradicija proizvodnje keksa postoji od 1997. g., ali seže i u ranije godine, naime prije 1922. g. to je bio mali dućan, a 2008. izgrađena je sadašnja zgrada. U poslu su dvoje supružnika te 7 zaposlenih. Proizvodi se 13 vrsta keksa, od toga je 6 bez šećera koji su dobili nagradu za najprodavanije, a svakodnevno se radi druga vrsta keksa. Degustirali smo proizvode te se vrlo ugodno iznenadili. Također sami pakiraju kekse, ali reklamu rade vanjski suradnici. Proizvode izvoze u Makedoniju, Srbiju, Crnu Goru te po cijeloj Hrvatskoj. Nemaju državne poticaje, ali imaju niži porez na dobit i grad Buzet im je pomogao u plaćanju dijela kamate.  Dopustili su nekolicini učenika da odjenu kute te da pođu u obilazak tvornice.  Svi su bili ugodno raspoloženi, pogotovo kad su na poklon od tvornice dobili pakete keksa.

Krenuli smo u Paladine, a u autobusu se govorilo o keksima i svi su bili zadovoljni.

U Paladinima nas je dočekala vrlo ljubazna gospođa, Radmila Karlić te nam dala nekoliko informacija. Posao je nastao prije 18 godina pod nazivom „GiR“ ( „Goran i Radmila“), a tradicija je stara već 40 godina. Najprije nam je rekla ponešto o tartufu, to je podzemna gljiva koja raste na korijenju, postoje bijeli i crni tartuf. Bijelom je sezona od rujna do prosinca, a crnom cijele godine. U poslu su gospođa i njen suprug, kao i djeca, a povremeno zapošljavaju jednog djelatnika. Svakodnevno traže tartufe sa svojih osam pasa, za to posebno dresiranih. Također i otkupljuju tartufe od registriranih prodavača. Vrše dostavu, a snabdijevaju tristotinjak restorana i izvoze u inozemstvo. Posluju s partnerima koji obavljaju posao pakiranja. U slučaju da nema svježih šokiraju tartufe na -40  ̊C i pakiraju ih u hladnjake.  Od ožujka do studenog bave se i turizmom - iz raznih država dolaze turisti, na degustaciju te poduku za traženje tartufa. Bio je to kraj našeg obilaska i svi smo bili gladni, ali na našu sreću, domaćini su nam pripremili degustaciju namaza od tartufa, kravljeg sira s tartufima te kobasice s tartufima.

To je bio kraj našeg puta i krenuli smo natrag svojim kućama. Iscrpljeni i umorni, željni odmora, ali puni dojmova koje ćemo pamtiti.

           

                                                                       Dragana Živković 2.d



Priloženi dokumenti:
terenska_nastava.rar (2.27 MB)


[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Terenska nastava (obiteljski posao, poduzetništvo, geografija)
Autor: Kristijan Buždon, 25. 11. 2011.

Dana 17.11.2011. g. u 10,40, učenici 1. i 2. razreda ekonomije, trgovine i poslovne administracije te učenici 2. razreda opće gimnazije, S.Š. Vladimir Gortan u Bujama, krenuli su na terensku nastavu u posjet uljari, tvornici Deliciji i farmi tartufa GiR u Paladinima.

 

U privitku se nalaze fotografije.


 

Dana 17.11.2011. g. u 10,40, učenici 1. i 2. razreda ekonomije, trgovine i poslovne administracije te učenici 2. razreda opće gimnazije, S.Š. Vladimir Gortan u Bujama, krenuli su na terensku nastavu u posjet uljari, tvornici Deliciji i farmi tartufa GiR u Paladinima. 

Prvo smo posjetili uljaru „Benvegnu“ u Baredinama. Domaćin nas je ljubazno dočekao te nam objasnio pojedinosti o uljari. Tradicija uljare postoji već 70 godina, vlasnikov djed i otac su prenijeli naslijeđe na njega. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo ( O.P.G. ) službeno je prijavljeno  5 godina, a sadašnje postrojenje staro je tek godinu dana. Zaposlenici u uljari su članovi obitelji, domaćin, njegova supruga te roditelji i sestra, a imaju i jednog zaposlenika. U uljaru je uloženo do milijun eura. Planiraju uložiti u peć na koštice  od maslina, koja košta od 30 do 50 tisuća eura, a sve to bez ikakvih poticaja države. Uljara posluje s 4 restorana te ulje prodaje turističkim agencijama, boca ulja iznosi od 80 do 120 kn. Još 10 godina će otplaćivati kredit, a u preradi za kilogram maslina naplaćuju 1,40 kn. Domaćin nam je također objasnio i cijeli proces proizvodnje. Koševi se pune maslinama, a njihov kapacitet je 350-400 kg, kapacitet uljare je 2 t/h. Zatim masline odlaze lijevak, koji izbacuje lišće, a masline se peru i zatim se melju. Onda se miješa smjesa, a centrifuga izbacuje vodu i ulje, koje se skladišti.

Nakon obilaska uljare sjeli smo u autobus i krenuli za Buzet. Komentari na uljaru u autobusu  bili su različiti, komentiran je jak miris ulja i novih strojeva, ali i da je bilo zanimljivo.

Stigli smo u tvornicu keksa „Delicia“ i domaćini su nas vrlo lijepo primili te nam rekli ponešto o tvornici. Tradicija proizvodnje keksa postoji od 1997. g., ali seže i u ranije godine, naime prije 1922. g. to je bio mali dućan, a 2008. izgrađena je sadašnja zgrada. U poslu su dvoje supružnika te 7 zaposlenih. Proizvodi se 13 vrsta keksa, od toga je 6 bez šećera koji su dobili nagradu za najprodavanije, a svakodnevno se radi druga vrsta keksa. Degustirali smo proizvode te se vrlo ugodno iznenadili. Također sami pakiraju kekse, ali reklamu rade vanjski suradnici. Proizvode izvoze u Makedoniju, Srbiju, Crnu Goru te po cijeloj Hrvatskoj. Nemaju državne poticaje, ali imaju niži porez na dobit i grad Buzet im je pomogao u plaćanju dijela kamate.  Dopustili su nekolicini učenika da odjenu kute te da pođu u obilazak tvornice.  Svi su bili ugodno raspoloženi, pogotovo kad su na poklon od tvornice dobili pakete keksa.

Krenuli smo u Paladine, a u autobusu se govorilo o keksima i svi su bili zadovoljni.

U Paladinima nas je dočekala vrlo ljubazna gospođa, Radmila Karlić te nam dala nekoliko informacija. Posao je nastao prije 18 godina pod nazivom „GiR“ ( „Goran i Radmila“), a tradicija je stara već 40 godina. Najprije nam je rekla ponešto o tartufu, to je podzemna gljiva koja raste na korijenju, postoje bijeli i crni tartuf. Bijelom je sezona od rujna do prosinca, a crnom cijele godine. U poslu su gospođa i njen suprug, kao i djeca, a povremeno zapošljavaju jednog djelatnika. Svakodnevno traže tartufe sa svojih osam pasa, za to posebno dresiranih. Također i otkupljuju tartufe od registriranih prodavača. Vrše dostavu, a snabdijevaju tristotinjak restorana i izvoze u inozemstvo. Posluju s partnerima koji obavljaju posao pakiranja. U slučaju da nema svježih šokiraju tartufe na -40  ̊C i pakiraju ih u hladnjake.  Od ožujka do studenog bave se i turizmom - iz raznih država dolaze turisti, na degustaciju te poduku za traženje tartufa. Bio je to kraj našeg obilaska i svi smo bili gladni, ali na našu sreću, domaćini su nam pripremili degustaciju namaza od tartufa, kravljeg sira s tartufima te kobasice s tartufima.

To je bio kraj našeg puta i krenuli smo natrag svojim kućama. Iscrpljeni i umorni, željni odmora, ali puni dojmova koje ćemo pamtiti.

           

                                                                       Dragana Živković 2.d



Priloženi dokumenti:
terenska_nastava.rar (2.27 MB)


[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju